Savetnik

Kaj pomeni korozivna postojanost nerđajućih čelika?

Korozija je proces prilikom kojeg se površina čelika menja usled uticaja hemijskih i elektrohemijskih reakcija. Oksidacioni produkti korozije koji pri tom nastaju imaju karakterističnu boju i nazivaju se rđom. Tom prilikom najčešće dolazi do odstranjivanja gornjeg sloja čelika, što za posledicu ima smanjenje mase.

 

Kao što znamo, zahvaljujući legiranim elementima kao što su hrom, nikl i molibden, korozivna otpornost austenitnih čelika raste u tolikoj meri da se može govoriti o čelicima otpornim na kiseline. Pri tom moramo imati na umu da ne postoji čelik otporan na izrazito redukcione supstance, kao što su hlorna, fluorovodonična i sumporna kiselina. Čelik se smatra otpornim na određene kiseline, lugove ili soli ukoliko je usled dejstva istih, posle određenog vremena i na određenoj temperaturi, gubitak mase minimalan (v g/m2H).

 

Tabela data ispod predstavlja rezultat laboratorijskih eksperimenata sa hemijski čistim agresivnim medijima. U praksi su najčešće prisutne primese, pre svega metalne soli, koje još više povećavaju snagu korozivnog napada.

 

Nivo:

Gubitak mase na m² x h:

Smanjenje debljine u toku jedne godine

Obstojnost:

0

max. 0,1g

max. 0,11 mm

Potpuna postojanost

1

0,2-1,0 g

0,12-1,1 mm

Dobra postojanost

2

1,1-10,0 g

1,20-11,0 mm

Manja postojanost

3

čez 10,0 g

čez 11,0 mm

Nije postojana

Kod korozije je retko slučaj jednakomernog odnošenja (odnašati = odnositi, u ovom slučaju znači gubitak mase zbog korozije) površine jer korozija deluje na ograničenom delu površine. Takođe postoji više vrsta korozija.

 


< nazad
MDM MDM METAL